EKOLOŠKI PROBLEMI GRADA
Grad
je gusto naseljena, kompaktno izgrađena i funkcionalno dobro organizovana
prostorna cjelina u kojoj se uspostavljaju specifični odnosi između ljudi
i okoline. Zbog uticaja prostornih procesa grad je, međutim, izložen neprestanim
promjenama. Najviše na rast grada, na njegovo širenje i unutrašnje prmjene
utiču koncentracija i centralizacija. Koncentracija stanovništva, radnih
mjesta, stambenih zgrada i drugih urbanih sadržaja u pojedinim dijelovima
grada stalan je proces sa najvidljivijim posljedicama. Koncentracija pojedinih
funkcija u gradu uvjetuje centralizaciju, čije su posljedice intenzivne
interakcije izražene u prostornoj cirkulaciji ljudi, robe i informacije.
U toku razvoja grada, a u međuzavisnosti sa društveno-ekonomskim razvojem,
značenje pojedinih prostornih procesa postepeno se mijenja, procese koncentracije
i centralizacije često zamjenjuju dekoncentracija i decentralizacija,
sa tim što jačaju i drugi prostorni procesi. Osim pozitivnih efekata,
pojedini prostorni procesi mogu imati i negativne posljedice. Posljedica
prenaglašene koncentracije i centralizacije, prenagle i intenzivne decentralizacije
i drugih prostornih procesa u razvoju grada može biti destrukcija osnovnih
ljudskih vrijednosti i uništavanje životnog prostora.
Brojni problemi koji se pojavljuju u urbanim sredinama mogu se podijeliti
u tri grupe:
1.
Problemi koji su posljedica fizičke degradacije urbane sredine;
2.
Problemi socijalne sredine;
3.
Problemi prostorne organizacije života u gradu.
2. PROBLEMI KOJI SU POSLJEDICA FIZIČKE DEGRADACIJE URBANE
SREDINE
Jedna od grupa problema u urbanim sredinama jesu problemi koji su posljedica
fizičke degradacije urbane sredine. Prije svega, treba istaknuti i činjenicu
da urbani razvoj često dovodi do nastanka, nazovimo je tako, betonirane
i za život ljudi nepogodne urbane sredine. Često je to posljedica funkcionalno
usmjerene, a manje humanizovane gradnje.
U ovu grupu problema valja, svakako, uvrstiti zagađivanje urbane sredine,
sve jače zagađivanje zraka i vode problem je sa kojim se susreću svi gradovi
svijeta. Uz zagađivanje zraka i voda valja istaknuti i gradsku buku kao
problem gradske sredine.
Jedan od problema jesu i saobraćajna sredstva, pogotovo motori sa unutrašnjim
sagorjevanjem. To se osjeća u poluciji zraka, gužvama i gradskoj buci
koja uveliko utiče na život ljudi u gradu.
2.1. Problem urbanizacije
Veliki problemi i neželjene posljedice redovno se pojavljuju sa brzom
i gustom stambenom gradnjom, što je posljedica jake imigracije stanovništva.
Takva je bila sudbina mnogih gradova u razdoblju industrijalizacije, kada
su se podizale radničke četvrti sa neodgovarajućom infrastrukturom, koje
su brzo doživjele degradaciju. U nekim gradovima nerazvijenih zemalja
i danas nastaju, ponajprije na njihovim rubovima, velika „divlja“ naselja,
često bez elementarne infrastrukture. Pojedine četrvrti velikih gradova
razvijenih zemalja, pogotovo središnje, izložene su također slamizaciji
i fizičkom propadanju, iz čega izlaze i druge neželjene pojave.
Širenjem starih i gradnjom novih urbanih cjelina, ogromni poljoprivredni
prostori zamijenjeni su novim tehničkim sistemima kao što su: beton, plastika,
čelik i drugim sadržajima. Na tim, danas nepovratno izgubljenim i uništenim,
prostorima zasnivao se razvoj, a i preživljavanje stanovništva predindustrijskog
perioda.
Urbani i drugi sociotehnogeni sistemi na Zemlji zauzimaju oko 2,5 do 3%
ukupne kopnene površine. Ovaj podatak je samo trenutačan i stalno se povećava.
Tako, naprimjer, u bivšem SSSR-u u periodu od 1961. do 1971. godine urbani
i tehnogeni sistemi nepovratno su odnijeli 30% ukupnih obradivih površina.
Svakog dana se za urbane potrebe uzurpira 2000 ha agrarnih površina, a
ako se ovim dodaju i uzurpirane površine pod šumama onda je ta brojka
daleko veća. Ukoliko se zadrži dosadašnji tempo urbanizacije za oko 150
godina svaki stanovnik planete raspolagat će tek sa 0,5 ha obradivog zemljišta.
Negativne posljedice gubitka poljoprivrednih površina sve su očitije u
našim gradovima, posebno onim većim i onim koji se brže šire. Ovo se prije
svega odnosi na okoliš industrijskih gradova i naseljima čija ruralna
okolina zbog nepovoljnog reljefa i geoloških uvjeta oskudijeva ziratnih
površinama. Ovo je posebno izraženo u kraškim područjima, u kojim su ziratna
zemljišta vezana za flišne i verfenske zone.
Urbana sredina je složen društveni, privredni i biofizički sistem kreiran
interakcijom između fabrika koje je čovjek izgradio i fizičkih osobina
pejzaža. Opasnosti potencijalnog urbanog života na fizičku geografiju
grada podrazumjevaju veličinu i položaj, ali može uključivati i niz događaja
kao što su uragani, poplave, oluje, zemljotrese, snijeg, vatrene oluje,
klizišta i slijeganje tla.
2.1.1. Klizišta
U određenim područjima svijeta pod uticajem kvartarne glacijacije, mnogi
gradovi su sagrađeni na glacijalnim nanosima. Podzemne vode se mogu premjesiti
na sučelje između nanosa i podloge stijene ili na diskontinuitet između
proizvoda različitih faza glacijalnog taloženja. Ako se urbani razvoj
nalazi na strmom brežuljku pod ovim uslovima, posljedične promjene u podzemnoj
hidrologiji i pritisku između različitih materijala u ledenim nanosima
može rezultirati klizanjem tla. Ostali faktori koji smanjuju stabilnost
nagiba su krčenje šuma, izgradnja i zemljotresi. Iako posljedice klizišta
nisu velike kao kod glavnih geofizičkih događaja (poplave ili zemljotresi),
klizišta su rasprostranjenija, a ukupni finansijski gubitak zbog klizanja
tla je veći nego kod većine drugih geoloških opasnosti. Veliki dio štete
koja je povezana sa zemljotresima i poplavama nastaje zbog klizanja tla,
koje pokreće tresenje ili dubinske vode. Osim ekonomskih gubitaka, značajan
je gubitak živita do kojeg može doći uslijed klizišta.
U planiranju urbanog rasta, nužno je procjeniti stabilnost padina i identificirati
situacije u kojim ljudske intervencije mogu izazvati masovni pokret tla.
Mnoga nadležna tijela za planiranje opštim propisima zabranjuju gradnju
na padinama iznad određenog nagiba. Neki, kao oni u San Franciscu, su
izradili karte stabilnosti terena za označavanje relativnih mjera od opasnosti
od odrona. U praksi je, međutim, često razlika između identifikacije i
javnih obavjesti o opasnim lokacijama i usvajanja primjerenog ponašanja.
2.1.2. Slijeganje terena
Vađenje resursa (kao što su podzemne vode, nafta, plin ili ugalj) i/ili
zbijanje gline i šljunka zbog težine zgrada može dovesti do slijeganja
tla u urbanim područjima. Problemi zbog slijeganja terena uključuju:
1. Postoji povećan rizik od poplava obalnih područja zbog plime i udara
oluja i to zahtijeva skup rad na zaštiti od poplava.
2. Regionalni nagibi terena koji se pojavljuje mogu uticati na funkcionisanje
struktura, kao što su kanali i kanalizacija, koji se oslanjaju na gravitaciju
za njihov rad.
3. Zastoj u radu bunara, može smanjiti i obično uništava produktivnost
bunara.
4. Gdje se slijeganje terena pojavljuje u malim dubinama i građevine su
utemeljene na čvrstim materijalima ispod zbijanja slojeva, komunalni priključci
se mogu slomiti.
5. Slijeganje tla može dovesti do propadanja zemljišta.
Nelson i Clark su 1976. godine opisali kako su se slijeganja od 10 metara
dogodila u Wilmington naftnom polju u Los Angelos-u. Između 1937. i 1962.
godine, 913 miliona barela nafte, 484 miliona buradi vode i 832 milijarde
m plina su izvađeni iz sedimenata na dubini od 1800 metara. Zbog toga
što je područje bilo samo nekoliko metara iznad razine mora, bili su potrebni
nasipi, drenažni sistemi i morali su se podići zidovi luke, sve dok slijeganje
nije zaustavljeno 1966. godine obnavljanjem podzemnog pritiska pumpanjem
slane vode da zamjeni izvađenu naftu. U Phoenix-u korištenje podzemnih
voda za navodnjavanje i za domaćinstvo, rezultiralo je slijeganjem terena
i do 4 m u određenim dijelovima. U Cheshire-u u Engleskoj, vađenje soli
je stvorilo problem sa slijeganjem u susjednim gradovima koji se nalaze
do 8 km od mjesta vađenja soli. Slične probleme imaju mnogi gradovi na
svijetu.
2.1.3. Gradska klima
Kako se grad razvija, njegova prisutnost vrši uticaj na atmosfersku sredinu
koja na kraju dominira. U takvim uslovima moguće je identifikovati gradsku
klimu kao posebnu vrstu mezoklimata. Prosječna temperatura grada je obično
oko 1° C veća zbog otpadne topline iz kuće, transporta i industrije, i
zbog relativno niskog albeda zgrada i popločanih površina. Količina kišnih
padavina je također 5-10% veća u gradu zbog veće turbulencije zraka iznad
urbanih područja i zbog veće koncentracije čestica prašine koja mogu poslužiti
kao higroskopska jezgra. Učestalost oblačnosti i magle je također veća
u gradovima. Sa druge strane, zbog trenja oko zgrada, prosječne brzine
vjetra su niže, iako se mogu desiti ekstremni naleti vjetra. Trajanje
sunčeve svjetlosti je u prosjeku 5-15% manje.
Zadatak u potrazi poboljšanja gradskog života, djelomično je taj da očuva
prednosti gradske klime, koje su rijetke, i da suzbija nedostatke, kojih
je mnogo. Među takvim nedostacima su problemi koji proizilaze zbog kišnih
padavina koje izaziva grad, uključujući saobraćajne nesreće, veće troškove
vodoprivrede. Iako učinak gradskih područja na lokalnu klimu izgleda suđeno
da povećava kako broj vozila, tako i broj elektrana sa fosilnim gorivom
raste i nastavkom urbanog porasta. Malo toga su javni službenici uradili
po pitanju vremenskih anomalija ili po pitanju prilagođavanja na njihov
uticaj. To je dijelom i zbog društvenih problema, kao što su kriminal,
loši stambeni uslovi i transport predstavlja problem, a dijelom jer je
teže izmjeniti postojeći okoliš, nego napraviti novi.
No, postoji nekoliko inicijativa kojim je moguće poboljšati gradske sredine.
To se može uraditi odredbom stabala za hlad, posipanjem ulica da bi se
povećalo evaporativno hlađenje i povećanjem albeda, npr. korištenjem svijetlijih
boja na krovovima i zamjenom otvorenih parkinga garažama. Korisnost vegetacije
za poboljšanje gradske klime je vrlo priznato, također. Kao i povećanje
hlađenja ljeti evapotranspiracijom, drveće i druge biljke smanjuju oticanje
i ako su planski zasađeni, uzrokuju smanjenje koncentracije čestica u
zraku i smanjuju buku. Neki od neželjnih vjetrovitih vrtloga koji se stvaraju
zbog visokih građevina urbanih kanjona, mogu se izbjeći planskom izgradnjom
ulica, njene širine i orijentacije, te korištenjem odgovarajućeg dizajna
izgradnje. U gradovima gdje su snijeg i led uobičajni zimski problemi,
kanaliziranje otpadne topline iz pješačkih staza i ulica, barem u kritičnim
dijelovima gradskog saobraćajnog sistema (kao što su mostovi, staze i
pješački prelazi), je korisno u borbi protiv učinka snijega i poledice,
koji mogu paralisati grad. Mali broj urbanističkih planova, međutim, uzima
klimatska razmatranja u obzir.
2.2. Zagađivanje zraka
Zagađivanje zraka je evidentno u svim, a pogotovo u velikim industrijskim
gradovima. Ono se vrši emisijom dima, prašine i plina.Urbanizovane regije
su najveći potrošači različitih energenata, a time najveći zagađivači
okoline. Potrošačka energetska postrojenja kao kućna ložišta i sl. izbacuju
različite polutante kao što su plinovi i čvrste tvari. Od ovih polutanata
iznad gradova se formiraju gusti slojevi dima, koji sa maglom obrazuju
smog. Smog je učestala pojava u mnogim gradovima, a najnaglašenija je
hladnijem dijelu godine. Smog, prema engleskoj riječi, čini maglu sa velikom
koncentracijom ugljendioksida i drugih otrovnih gasova i svojevremeno
je bio karakterističan za engleska industrijska područja, a posebno za
London u kojem je 1952. godine od posljedica takve magle, umrlo 4000 stanovnika.
London, nažalost, nije usamljen primjer sa pojavom smoga. I brojni naši
gradovi, među kojima posebno Zenica i Sarajevo, pretežno u hladnijem periodu
godine odlikuju se velikom koncentracijom otrovnih polutanata u atmosferi.
Ova koncentracija često po nekoliko puta prevazilazi dozvoljene doze.
Velike koncentracije otrovnih plutanata u atmosferi iznad nekih urbanih
cjelina u Bosni i Hercegovini posljedica su visokotonažne procesne tehnologije
i morfološkog sklopa u kojim se ti gradovi nalaze. Prirodno provjetravanje
ovih kotlinskih urnabih sistema je u vrijeme stabilne atmosfere gotovo
zanemarujuće zbog čega se u gladnije periodu godine javljaju temperaturne
inverzije koje mogu da traju, nekada, kontinuirano i 15 dana. U tom razdoblju
koncentracija štetnih polutanata se znatno poveća.
Slika 1.
Zagađenje od industrije i saobraćaja znatno šteti zdravlju
Sistem antropogenog monitorniga u Zenici, na primjer, pokazao je koncentraciju
SO2 u atmosferi dva puta veću od maksimalno dozvoljene. Zasićenost zeničke
atmosfere u predratnom razdoblju SO2 bila je veća za 300 mg/m od prosječno
dozvoljene u trajanju od 77 dana iako je takva koncentracija p svjetskim
mjerilima dozvoljena najviše 18 dana. Prema katastru, emisija zagađivača
zraka u Zenici, Željezara „Zenica“ je ispuštala godišnje u atmosferu oko
75000 t prašine, 85 milijardi m gasova i oko 228 miliona m dima. Navedene
količine zagađivača ispuštaju se iz približno 13 dimnjaka, čija je visina
od 100 do 150 m, što nije dovoljno za dispeziju štetnih polutanata iznad
inverznog sloja. Zapremina zeničke kotline iznosi oko 0,4*10
9
m , a u nju ispušta približno 1,9*10 po mertu kubnom dimnih gasova,
što u uvijetima termičke inverzije i slabg provjetravanja vrlo loše se
odražava na kvalitet sredine i čovječine zdravlje. Negativne posljedice
zagađenosti atmosfere prisutne su iu drugim urbanim centrima posebno Bosne
i Hercegovine zbog neplanske izgradnje visokotonažne procesne tehnologije,
posebno u njenim dolinsko-kotlinskim područjima.
Zagađivanje zraka u gradu izražava se u tri primarna efekta: smanjenje
prodora sunčevog svjetla, stvaranje magle i promjene u temperaturi zraka.
Često se ova tri efekta kombinuju tako da magla pojačava redukciju sunčevog
svjetla. Velike količine čvrstih polutanata, para i gasova ispuštaju se
u atmosferu iznad urbanih sredina koji smanjuju broj sunčanih dana za
oko 5 do 15% u odnosu na ruralne sredine. Iznad urbanih gradskih sredina
ljetne magle su za oko 30%, a zimske čak za 100% prisutnije u odnosu na
ruralna područja. Veliki gubici toplote u urbanim sredinama stvaraju tople
otoke i podižu temperaturu atmosfere, u nekim slučajevima i do 5 stepeni.
Povećane temperature atmosfere iznad urbanih središta stvara zonu nižeg
pritiska, prema kojoj se usmjeravaju zračne struje iz područja sa višim
pritiscima. Ovo, kao i veća koncentracija aerosola koja potiče od ispusnih
gasova automobila je uostalom razlog što urbana središta imaju više padavina
za 5 do 10% u odnosu na ruralna područja.
U novije vrijeme, u velikoj mjeri kao rezultat porasta korištenja automobila,
fotohemijski (oksidirajući) polutanti su postali glavni problem. Među
njima, dušikovi oksidi iz benzinskog goriva motornih vozila i ugljikovodici
(npr. isparavanje benzina i curenje plinovoda) su posebno važni. Sekundarna
reakcija u zraka između dušikovog oksida, ugljikovdodika i sunčeve svjetlosti
uzrokuje stvaranje prizemnog ozona, koji je prisutan u fotohemijskog smogu
i može narušiti zdravlje kada postoje velike koncentracije. Ugljični monoksid,
formiran od nepotpunim izgaranjem fosilnih goriva, također je čest polutant
u zraku. Relativno niska koncentracija olova u krvi može pridonijeti većoj
opasnosti od srčanog i moždanog udara kod odraslih, a može uticati na
mentalni razvoj djece.
Slika 2.
Cestovni saobraćaj učestvuje prosječno sa oko 50% u ukupnom
aerozagađenju
2.3. Zagađivanje vode
Posebnu važnost za gradove predstavlja voda, a odatle i pitanje njenog
zagađenja. Potrošnja vode u gradovima je vrlo velika. Računa se, npr.,
da se u gradovima razvijenog svijeta dnevno potroši 600 litara vode po
stanovniku. Još je veća potrošnja vode u industriji. Tako npr. za proizvodnju
jedne tone čelika potrebno je 100000 litara, a tone plastike oko 2000000
litara itd. Istovremeno mnogi gradovi imaju mnogo problema sa snadbjevanjem
vodom. Voda se često dovodi u gradove iz udaljenosti i po nekoliko stotina
km.
Opasnost od zagađivanja vode u gradu je velika. O tome govore podaci da
grad sa oko pola miliona stanovnika dnevno proizvodi preko 1800 tona krutog,
te oko 190 miliona litara tekućeg otpada. Poseban problem pri tome predstavljaju
anorganski otpadi, pogotovo metali.
Glavni izvori zagađenja vode su kanalizacije, industrijske otpadne vode,
oluja i urbani odvodi i poljoprivredni odvodi koji mogu doprijeti do zaliha
pitke vode. Većina gradova uzrokuje ozbiljna zagađenja vode, a u mnogim
slučajevima rijeke u urbanim sredinama su doslovno otvorene kanalizacije.
U Bankoku je većina kanala toliko zagađena da su anaerobni. U Jakarti
su sve rijeke jako zagađene zbog ispuštanja odvoda i jama koji nose neobrađene
otpadne vode iz kućanstava, poslovnih zgrada i ustanova, industrijske
otpadne vode, krute otpade i fekalnog otpada iz prepunih septičkih jama
ili onih koje cure. Bolesti koje uzrokuje voda kao što su proljev, tifus
i kolera povećava se njihova vjerovatnoća, kada rijeka teče kroz gradsko
područje. Morske vode i sedimenti u zaljevu Jakarta su zagađene pod uticajem
uticanja zagađenih rijeka. Visoka koncentracija teških metala, kao što
su kadmij, živa i olovo, je zabilježena i ti teški metali mogu ući u lanac
ishrane preko riba i školjki.
U mnogim gradovima, kao što su Meksiko City i Dakar, nestašica pitke vode
se dovodi u vezu sa problemima tekućeg otpada, posebno kanazlizacije i
industrijske otpadne vode. Stotine urbanih centara koji su se razvili
u relativno sušnim područjima, kao što je Lima, narasli su izvan tačne
gdje adekvatne zalihe mogu biti iz odvoda iz lokalnih ili čak regionalnih
izvora. Mnogi drugi gradovi se suočavaju sa velikim finansijskim problemima
u širenju zaliha koje zadovoljavaju potražnju. Gotovo 80% stanovnika Jakarte
koristi podzemne vode, zalihe koje su postale konstantno siromašne. U
sjevernim dijelovima grada ekstrakcija vode dovela je do slijeganja zemljišta,
što je povećalo osjetljivost grada na poplave i dopušta da slane vode
prodiru obalne vodonosnike i zagađuju središnji gradski bunar, 15 km u
unutrašnjosti. U sličnim problemima se našai i Bankok, koji je potonuo
1,6 m, u periodu od 1960. do 1988. godine, zbog ekstrakcije podzemnih
voda.
2.4. Gradska buka
Buka se definiše
kao neželjeni zvuk, jedan je od najvažnijih polutanata u savremenim urbanim
područjima. Štetni uticaji buke uključuju: (1) smetnja ili stres koji
mogu pridonijeti psihičkim problemima, kao što su
hipertenzija
i neuroza, (2) fiziološki učinci, npr. oštećenje sluha, (3) uticaj na
obavljanje posla, i (4) smanjenje vrijednosti nekretnina.
Uticaj
buke na gradsko stanovništvo je teško izmjeriti precizno, jer tolerancije
variraju između pojedinaca. Na mikroskali, smetnja ozbiljne buke može
nastati između apartmana, kancelarija i drugim sličnim mjestima i, u slučaju
stambene buke, može doći do sukoba između komšija. Vanjski izvori urbane
buke obuhvataju izgradnju i radove na cesti, industrijske radove i prevoz.
Značajno ublažavanje smetnja saobraćajne buke zahtjeva niz mjera, uključujući
i tehnička poboljšanja na vozilima i propise za provedbu njihovog korištenja,
ograničenje saobraćaja u pojedinim područjima ( npr. u blizini bolnice)
i u određeno vrijeme, poboljšanja u dizajnu građevina (npr. dvostruko
ili trostruko staklo) i slično. Problem buke na zračnim lukama je funkcija
položaja i veličine objekta, ali je ovo sve veća opasnost u mnogim gradovima
u razvijenom svijetu. Stambena područja ispod putanje kojom leti avion
velike međunarodne luke, kao što je u slučaju Londona (Heathrow) i New
York-a (JFK), moraju podnijeti buku njihovih letova svaki dan. Rješenje
ovog problema zahtjeva kombinaciju tehničkih poboljšanja mlaznih motora
za smanjenje buke, izolacija stambenih jedinica u blizini piste, geografskim
istraživanjima odrediti optimalnu putanju leta preko bilo kojeg gradskog
područja.
3. PROBLEMI SOCIJALNE SREDINE
Mnogi od ovih problema posljedica su opadanja zajedništva u okviru urbanog
života, posljedica smanjenja standarda i općeniti društvenog života. Veliki
broj socijalnih problema i konfkikata posljedica je dehumanizacije pojedinih
dijelova grada, degradacije stambenih zona i slamizacije. Općenito se
može reći da život u gradu donosi sa sobom otuđenost, nemir i depresije.
Na tu je pojavu američki sociolg L. Wirth upozorio već u međuratnom periodu,
1938. godine. Pri istraživanju socijalne strukture grada on polazi od
triju zavisnih varijabli: veličine, gustoće i heterogenosti. S veličinom
grada povećava se gustoća stanovništva, ali istodobno i heterogenost i
otuđenost. Posljedica gubitka humanosti, bliskosti i zajedništva je pojava
različitih mentralinih bolesti, agresivnosti i kriminala. Nasilje, agresivnosti,
kriminal, prostitucija i slične pojave najčešće se javljaju u slamiziranim
i siromašnim četvrtima grada.
3.1. Komunikacija
Gradski stanovnici redovno sklapaju manju broj prijateljstava nego stanovnici
ruralnih oblasti. Veliki je broj stanovnika u urbanim sredinama koji se
stvarno poznaju, ali međusobno ne komuniciraju. Ovo se posebno odnosi
na komšije iz iste ulice ili istog ulaza jednog nebodera. Međusobne komunikacije
među stanovnicima u gradovima su iznimke bez formalnog predstavljanja.
3.2. Kriminal
Veliki urbani sistemi redovno imaju viši procenat ubistava i razbojništava
od manjih gradova. Tako, naprimjer, u manjim gradovima sa 25000 stanovnika
broj ubistava na 1000 stanovnika iznosi 0,57, a u gradovima sa milion
stanovnika iznosi 2,92. U gradovima sa 100000 stanovnika prosječno ima
300 razbojništava u tku godine, a u gradovima sa više od miolion stanovnika
broj istih pojava iznosi 12000.
4. PROBLEMI PROSTORNE ORGANIZACIJE ŽIVOTA
Grad čini mnoštvo pojedinaca i institucija među kojim postoji stalna
interakcija, razmjena poruka i vijesti u gradu može biti organizovana
putem žičnih i bežičnih veza, međutim, prostorna cirkulacija robe i ljudi
zahtijeva adekvatnu saobraćajnu mrežu i organizovan saobraćajni sistem.
Treba naglasiti da je u većini gradova opseg interakcija u mnogo većem
porastu nego stanovništvo gradova. To još više povećava kompleksnost ekonomskog
i društvenog života u gradu. Na porast interakcija utiče sve veći broj
privatnih automobila. Povećana cirkulacija robe i ljudi te porast saobraćajnih
sredstava, pogotovo automobila, izazivaju zasićenja pa i zastoj u saobraćajnim
sistemima grada. S tim u vezi javlja se problem organizacije opskrbe grada
sirovinama, prehrambenim proizvodima, energentima itd. U mnogim gradovima
poseban je problem redovna opskrba pitkom i industrijskom vodom. Saobraćajna
zakrčenost i problemi normalne cirkulacije imaju i druge dalekosežne posljedice
u organizaciji života u gradu i načinu korištenja gradskog zemljišta.
4.1. Saobraćajni sistemi
Automobilitet je u gradovima, uz svu korist koju je donio, pokazao i
brojne učinke štetne za čovjeka i okoliš, što se osobito odrazilo na smanjenje
kvalitete života u gradovima. Neki su od pokazatelja tog smanjenja velik
broj nezgoda, opterećenje okoliša bukom i visokim koncentracijama štetnih
hemijskih tvari, preopterećenje ulične mreže, male brzine kretanja, nedostatak
prostora za parkiranje, te zauzimanje dragocjenog urbanog zemljišta koje
rezultira neprimjereno malenim površinama za nemotorizirane sudionike
saobraćaja. Prekomjeran broj automobila dovodi do saobraćajnog ''infarkta''
u gradovima gdje je gradska saobraćajna mreža, što je često slučaj, bila
oblikovana krajem 19. st. i sada naprosto ne može zadovoljiti potrebe.
Automobilski je sobraćaj u gradu polako izgubio svoju ekonomičnu svrhu,
da robe i putnike brzo i sigurno doveze na cilj i sve očitijom postaje
upravo njegova nefunkcionalna priroda koja se očituje u neekonomičnom
utrošku goriva, u neekonomičnom zauzimanju urbanog zemljišta. Ovakav razvoj
saobraćaja nije naravno želja njegovih pojedinačnih sudionika već rezultat
pogrešne saobraćajne politike koja je uzrokovala brojne štetne posljedice:
a) razvoj ''shopping centara'' namijenjenih isključivo vozilu koji proždiru
prirodnu okolicu naselja, a ujedno prisiljavaju njihove stanovnike da
kupuju dalje tj. služe se automobilom; b) bliža mjesta rekreacije postupno
se udaljuju pa sve više ljudi odmor traži izvan grada koji poistovjećuju
sa stresom i uopće ne doživljavaju kao mjesto za odmor ili opuštanje;
c) središta gradova, zbog preopterećenja okoliša, kao mjesta stanovanja
gube na atraktivnosti, te su ljudi prisiljeni stanovati izvan grada čime
mjesto rada biva sve udaljenije od mjesta stanovanja, a automobil ponovno
neophodan. Odnos saobraćaja i kvalitete života manifestira se u dva smjera:
manje ili više kvalitetnim prijevozom ljudi i robe. Uz mobilnost koju
daje saobraćaj bi trebao zadovoljavati zahtjeve brzine, ekonomičnosti,
sigurnosti i udobnosti, no to često nije slučaj.
Estetski i ambijentalni učinci saobraćaja i suvremenih saobraćajnih objekata
na strukturu grada pretežno su nepovoljni. Križanja u više nivoa, rampe,
nasipi i vijadukti, velike distance među zgradama, ulice i trgovi zatrpani
automobilima – sve to kvari sliku grada, a često i zahtijeva i uništenje
ili narušavanje prije ugodnih ambijenata. Ipak, ima slučajeva kad prometni
objekti pridonose slici grada (npr. tramvaji u gradovima).
4.2. Tradicionalna prepoznatljivost okoline
Poseban problem urbanizacije su zahvati koji negiraju tradicionalnu prepoznatljivost
okoline, što je posljedica primarne standardizacije stilova ugradnji pojedinih
objekata ili gradskih četvrti. U nedavnoj prošlosti na prvi pogled su
se prepoznavali i razlikovali urbani sistemi po stilovima kao što su,
naprimjer, gradovi primorskog, kontinentalnog, nizijskog ili gradovi orijentalnog
tipa. Očit primjer uvođenja novih urbanih tehnologija i stilova su Sarajevo
i Mostar gdje se na malom prostoru uočavaju tradicionalne orijentalne
građevine i novi urbani stilovi koji, pored ostalog, odudaraju od prirodnog
ambijenta. Građevine u predbetonskoj eri sazdane su, u prvom redu, od
domaćih materijala, koji su uostalom i najviše odgovarali fizionomskim
i funkcionalnim zahtjevima lokalne sredine. Primjenom jeftinijeg i brzog
betonskog građevinarstva, nastala je lokala prepoznatljivost i vizuelna
orginalnost savrmenog građevinarstva. Ne postoji velika razlika između
tradicionalno različitih prostornih prepoznatljivih stilova. Izmijenjeni
stilovi su zamijenjeni novim često lokalnim zahtjevima, pa se bez ikakvih
dvoumljenja može govoriti o vizuelnoj degradaciji sredine.
Čovjek je, posebno u ranoj fazi graditeljstva, stremio da gradove u urbane
cjeline uklopi u prirodno okruženje. Tokom razvoja urbanizacije ti gradovi
su prerastali kapacitet svog prirodnog okruženja. Istina postoje gradovi,
posebno u aridnim zonama, koji daleko više pružaju nego prirodna sredna,
općenito, gradovi u surovim prirodnim uslovima se javljaju kao interzonalni
areali povoljni za život i znatno se razlikuju od svojih surovih okruženja.
Oni uspješno demonstriraju uspjeh čovječijeg razuma, uključujući i dostignuća
nauke i tehnologije i „pobjedu“ čovjeka nad prirodom. Takvih gradova danas
u svijetu je ne mali broj. Posebno se ističu gradovi u Sibiru: Noriljask,
Murmansk, Magada, Ševčenko i drugi.
ZAKLJUČAK
Posljedice brze i često neracionalne urbanizacije u svijetu i kod nas
su intenzivne i mnogoznačne. Urbanizacijom je naglašena neracionalna potrošnja
ograničenog prostora naročito produktivnog poljoprivrednog tla čije su
površine na Zemlji ograničene. Urbanizovane zone i industrijski gradovi
značajno i veoma opasno ugrožavaju kvalitet životne sredine i njenih komponentnih
dijelova zraka, vode (podzemnih i površinskih), produktivnog tla, biljnih
i živnotinjskih vrsta. Pored toga, nekontrolisan rast gradova i urnanih
sistema, kako po horizontali, tako i po vertikali značajno utiču na izmjenu
mikroklimatksih obilježja i drugih prirodnih vrijednosti, vodi dehumanizaciji
života, različitim tjeskobama, napetostima i drugim sociološkim i psihološkim
poremećajima.
Danas najveći ekološki problemi grada su: zagađenje zraka i vode, buka,
saobraćajna sredstva, saobraćajni sistemi, problem urbanizacije, kriminal,
komunikacija među ljudima u gradu i razni oblici prostorne organizacije
života u gradu.
www.genijator.hr
